Uganuće nožnog zgloba - fizioterapija
Ishodi programa fizioterapije kod osoba s uganućem nožnog zgloba
Antun Jurinić1, mag.physioth., Katarina Ivanković1, bacc.physioth., dr.sc. Sanda Dubravčić-Šimunjak1, prim.dr.med., prof.dr.sc. Marija Graberski Matasović1, prim.dr.med., prof.dr.sc. Ines Mrakovčić-Šutić2, dr.med.
1 Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice „Sveti duh“, Zagreb
2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Sažetak:
UVOD: Uganuće nožnog zgloba je relativno česta ozljeda osobito u sportaša (čini 10-30% svih sportskih ozljeda). Najčešći mehanizam ozljeđivanje je izvrtanje stopala u inverzijski položaj (Inverzijsko uganuće). Nožni zglob ključanje za posturalnu stabilnost.
Srha ovog rada utvrditi je ishod standardnog programa fizioterapije kod osoba s uganućem nožnog zgloba. MATERIJALI I METODE: Istraživanje je provedeno kao prospektivna, randomizirana i kontrolirana studija, gdje je uključeno 108 osoba (kontrolna skupina zdravih ispitanika, N=54 i eksperimentalna skupina osoba sa uganućem, N=54). Prosječna dob ispitanika eksperimentalne skupine bila je 33,14 godina (sd = 7,35), dok je ona kontrolne bila 33,78 (sd=7,03). Kod svih ispitanika izvršeno je snimanje infracrvenom kamerom FLIR i60 i procijenjen je funkcionalni indeks donjih ekstremiteta.Eksperimentalna skupina provodila je standardni program fizioterapije u trajanju od 10 dana, nakon čega su ponovljena mjerenja. Standardni program fizioterapije uključivao je metode za oporavak propriocepcijskog i kinestetičkog osjeta (Orto-step podloga, Togu jastuk, Sobna plaža), metode dinamičke stabilizacije zgloba (PhyactionBalance), metode za vraćanje zadovoljavajuće neuromišićne kontrole, metode funkcionalne terapije pokretom.
REZULTATI: Nisu zabilježene klinički značajne promjene u temperaturi kože u eksperimentalne skupine u usporedbi vrijednosti na početku i kraju standardnog programa fizioterapije. Zabilježene su značajne promjene u vrijednostima funkcionalnog indeksa donjih ekstremiteta nakon provedenog standardnog programa fizioterapije u eksperimentalnoj skupini (p<0,05).
ZAKLJUČAK: Ishodi standardnog programa fizioterapije ukazuju da već nakon desetodnevnog programa fizioterapije dolazi do zadovoljavajućeg funkcionalnog oporavka. Infracrvenom termografijom nisu zabilježene promjene u temperaturi kože što ukazuje da temperatura nije zadovoljavajuća mjera ishoda. KLJUČNE RIJEČI: uganuće nožnog zgloba, program fizioterapije, funkcionalni indeks donjih ekstremiteta, infracrvena termografija.
Uvod:
U većini epidemioloških istraživanja uganuće nožnog zgloba promatra se u okviru sportskih ozljeda, dok je vrlo malo podataka o učestalosti u općoj populaciji. Incidencija uganuća nožnog zgloba u općoj populaciji u Sjedinjenim Američkim Državama je 2,15 na 1000 u jednoj godini, dok je najučestalija u dobi od 15 do 18 godina (7,2 na 1000 u godini) (1). Uganuće nožnog zgloba jedna je od najčešćih mišićno-koštanih ozljeda (2) prisutna kod sportova i aktivnosti gdje se opterećuje nožni zglob (3,4) i čini oko 10-30% svih sportskih ozljeda (5). Najčešći mehanizam ozljede je izvrtanje stopala u poziciju inverzije (inverzijsko uganuće nožnog zgloba), gdje dolazi do prekomjernog djelovanja i prijenosa mehaničkih sila koje dovode do napinjanja i razvlačenja te oštećenja ili pucanja vlakana jednog ili više dijelova lateralne skupine ligamenata.
Kako bi postavili realne ciljeve procesa fizioterapije moramo se rukovoditi spoznajom o normalnom procesu oporavka. Normalni proces oporavka nakon akutnog uganuća nožnog zgloba odvija se u četiri faze cijeljenja tkiva: upalna faza, proliferirajuća faza, rana remodelirajuća faza i kasna remodelirajuća faza, (6). Iznimno je bitno da proces fizioterapije započne unutar 6 tjedana od ozljede (u idealnim uvjetima unutar 5 dana) jer bi tada „normalni” proces oporavka trebao rezultirati funkcionalnim oporavkom bez naknadnih komplikacija (npr. funkcionalna nestabilnost).
Svrha ovog rada je utvrditi ishode standardnog procesa fizioterapije u trajanju od 10 dana. MATERIJALI I METODE
Istraživanje je provedeno u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice „Sveti Duh“ kao prospektivno, randomizirano i kontrolirano istraživanje.
Ispitanici (u dobi između 25 i 50 godina) grupirani su u dvije skupine: kontrolnu i eksperimentalnu. Eksperimentalna skupina izabrana je slučajnim probirom iz skupine pacijenata s distorzijom nožnog zgloba koji su obavljali fizioterapiju u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice „Sveti Duh“, unutar 21 dana od ozljede. Kontrolnu skupinu činili su zdravi ispitanici regrutirani između zaposlenika Kliničke bolnice „Sveti Duh” po informiranom pristanku, koji su demografskim obilježjima odgovarali ispitanicima eksperimentalne skupine.
Kod svih ispitanika zabilježena je dob, spol, visina i težina te su snimljeni termogrami u °C u pet položaja, infracrvenom kamerom FLIR ¡60, 180×180 piksela, i procijenjeni su fun kcionalni indeksi donjih ekstremiteta.
Sve varijable izmjerene su na početku i na kraju standardnog programa fizioterapije u ispitanika eksperimentalne skupine. Kod ispitanika kontrolne skupine sve varijable izmjerene su jednom.
Eksperimentalna skupina ispitanika provela je standardni program fizioterapije. Cilj programa je povratak neuromišične kontrole i rješavanje problema funkcionalne nestabilnosti. U terapiji pokretom koriste se različite nestabilne podloge (Orto-step podloga visine 10 cm, gustoće 80 kg/m3; Togu zračni jastuk, polumjer 33 cm, glatki; balansna platforma, polumjer 50 cm, visina 7 cm) kao i vježbe funkcionalnog opterećenja u hodu.
U statističkoj obradi korištenje računalni program Statistica 10.0. Nakon provjere normalnosti raspodjele Kolmogorov-Smirnovim testom, primjenjene su metode deskriptivne statistike za varijable dob, visina i težina i izračunate frekvencije za spol. Razlike između varijabla unutar iste skupine izračunate su neparametrijsklm Testom predznaka (Sign Test), dok su razlike između varijabli različitih skupina izračunate neparametrijskim Mann-Whitney U testom.
Sve razlike izračunate su na razini značajnosti p<0,05.
Rezultati:
Istraživanje je uključilo 108 ispitanika od kojih 54 u eksperimentalnoj skupini koja je provela standardni program fizioterapije u trajanju sod 10 dana.
Rezultati demografskih obilježja ispitanika prikazani su u tablici 1.
Tablica 1. Demografska obilježja ispitanika kontrolne i eksperimentalne skupine
Varijabla |
Eksperimentalna skupina |
Kontrolna skupina |
||
X |
sd |
\ |
sd |
|
Dob |
33,15 |
7,35 |
33,78 |
7,03 |
Visina |
175,31 |
5,4 |
174,43 |
5,35 |
Težina |
79,4 |
12,24 |
79,85 |
6,01 |
U obje grupe bilo je podjednak broj muškaraca i žena (33 žena u eksperimenalnoj i 34 žena u kontrolnoj skupini).
Usporedbom srednjih vrijednosti termograma u svih pet pozicija snimanja, izraženim u °C, ne nalaze se razlike i možemo zaključiti da nema promjena u temperaturi kože bilo unutar eksperimentalne skupine (usporedba vrijednosti na početku i kraju programa fizioterapije), bilo između eksperimentalne i kontrolne skupine.
U eksperimentalne skupine usporedbom srednjih vrijednosti funkcionalnog indeksa donjih ekstremiteta na početku i na kraju standardnog programa fizioterapije, nalaze se značajne statističke razlike, (p<0,05), što ukazuje na uspješnost programa. Zabilježene razlike su i klinički značajne u funkcioniranju donjeg ekstremiteta jer dostižu vrijednosti u zdravih ispitanika.
Zaključak:
Standardni program fizioterapije koji uključuje metode za povratak neuromišićne kontrole i rješavanje problema funkcionalne nestabilnosti i traje 10 dana poboljšava funkcionalni indeks donjih ekstremiteta do razime zdrave populacije. Bitno je da se osobe s uganućem noižnog zgloba uključe u program unutar 21 dan od ozljede kako se ne bi razvila funkcionalna nestabilnost. Mjerenje temperature kože infracrvenom termografijom pokazala se kao manjkava mjera ishoda.
Literatura:
BR, BD, S, MA, PJ. The epidemiology of ankle sprains in the United States. J Bone Joint Surg Am, 2010; 92(13):2279-2284.
Bleakley CM, O’Connor SR, Tully MA, Rocke LG, MacAuley DC, Bradbury I, Keegan S, McDonough SM. Effect of accelerated rehabilitation on function after ankle sprain: randomised controlled trial (Internet), London: BMJ Online 2010 (cited 2010 Mart 24), Available from:
Garrick JG. The frequency ofi njury, mechanism of injury, and epidemiology of ankle sprains. American Journal of Sports Medicine.1977; 5:241-242.
McKay GD, Goldie PA, Payne WR et al. Ankle injuries in basketball: Injury rate and risk factors. British Journal of Sports Medicine 2001; 35:103-108.
Mascaro TB, Swanson LE. Rehabilitation of the foot and ankle. Orthopedic Clinics of North America 1994; 25:147-160.
KNGF. Guideline for Physical Therapy in patients with acute ankle sprain (Internet), Amersfoort: Dutch Journal of Physical Therapy 2006 (cited 2014 Mart 24)